Svaki liječnički pregled, pa tako i ginekološki, počinje sa anamnezom i jednostavnim pretragama, koje se u slučaju potrebe, proširuju na složenije i kompliciranije, kako bi se došlo do pravog uzroka i započelo odgovarajuće liječenje.
Infekcije spolnih organa mogu biti uzrokovane bakterijama, virusima, gljivicama i praživotinjama, a uputno je pokušati izolirati ih kako bi se odredila ciljana terapija.
Ovisno o tegobama koje navodi pacijentica (npr. pojačan iscjedak, svrbež spolovila, bol, nelagoda pri spolnom odnosu, promjene na koži i sluznici donjeg dijela genitalnog trakta), a na temelju ginekološkog pregleda i nalaza Papa testa, ginekolog će odrediti daljnje pretrage.
Ginekološki pregled u primarnoj zdravstvenoj zaštiti obično se sastoji od fizikalnog pregleda (inspekcija, manualna palpacija) ženskih spolnih organa i uzimanja obriska za Papa test.
Ginekološkim pregledom mogu se uočiti neke promjene na vanjskim i unutrašnjim organima ženskih spolnih organa ( npr. promjene na koži i sluznici vanjskih genitala, krvarenja, prisustvo patoloških tvorbi, neke anomalije itd.). Bilo kakva abnormalnost ili bolnost pri pregledu zahtijeva daljnju dijagnostičku obradu.
Papa test je citološki test koji može pokazati prisutnost upalnih promjna, abnormalnih stanica (CIN I,II ili III), te sumnju na infekciju nekim mikroorganizmima (Bacillus vaginalis, gljivice, trihomonas, klamidija, promjene vezane uz HPV i herpes virus infekciju).
Za Papa test uzima se obrisak vrata maternice i rodnice. Nakon uzimanja, bris se čuva u fiksativu do dolaska u citološki laboratorij. U laboratoriju se uzorak obrađuje i priprema za mikroskopsku analizu. Liječnik specijalist citolog analizira stanice pod svjetlosnim mikroskopom. Ako je nalaz uredan, u razmazu se nalaze normalne stanice i nema znakova upale, i tada ne treba raditi daljnje pretrage. Ako se u razmazu nađu abnormalne stanice (CIN I,II ili III) i/ili znaci upale, ginekolog će odrediti još neku dijagnostičku pretragu (bakteriološka obrada, kolposkopija, biopsija, itd.) te odrediti primjerenu terapiju.
U slučaju sumnje na prisustvo infekcije spolnih organa, potrebno je učiniti bakteriološku obradu (uzimanje briseva iz grlića maternice na aerobe, anaerobe, klamidiju, mikoplazmu i ureaplazmu).
Pojedine od njih kao što su Trichomonas vaginalis, Candida i Gardnerella, mogu se vrlo jednostavno otkriti pregledom nativnog preparata vaginalnog sekreta. Kako bi se utvrdila prisutnost drugih mogućih uzročnika (bakterije, klamidija, mikoplazme) treba uzeti vaginalni i cervikalni obrisak.
Dobro je učiniti i urinokulturu s brojem klica i antibiogram.
Kad se utvrde uzročnici infekcije određuje se terapija, koja se može sastojati u primjeni različitih antibiotika u tabletama i/ili vaginaletama.
HPV je virus koji se prenosi uglavnom spolnim putem, a njegova prisutnost na koži i sluznicama donjeg dijela genitalnog trakta može se prepoznati po genitalnim bradavicama (kondilomima) ili promjenama na tkivu koje se vide tek pod povećanjem – kolposkopijom ili vulvoskopijom. Dosad je poznato 70 različitih tipova HPV-a koji se svrstavaju u skupine niskog i visokog malignog potencijala. Zloćudne bolesti vrata maternice često su udružene s prisustvom HPV-a. Nakon što se citološkom analizom Papa razmaza posumnja na prisutnost HPV-a, prvi korak bio bi učiniti tipizaciju HPV-a, kako bi se odredilo kojoj skupini rizika pripada, te ciljanu biopsiju. Kolposkopija vrata maternice, uz papa razmaz, treba pokazati je li riječ samo o prisutnosti virusa bez drugih promjena na stanicama ili su se zbog virusa pojavile promjene na stanicama epitela koji oblaže vrat maternice. Ako virus nije izazvao promjene na stanicama, daljnji postupak sastojao bi se u redovitim kontrolama uz papa obrisak i kolposkopiju. U slučaju da se, uz prisutnost HPV-a uoči i neka od promjena epitela, postupak će ovisiti o stupnju promjena. HPV je unutarstanični mikroorganizam i uklanja se uništavanjem stanica, odnosno tkiva u kojima se virus nalazi. To se može učiniti kemijskim sredstvima, električnom petljom, krioterapijom, laserskom vaporizacijom, biopsijom ili konizacijom vrata maternice. Genitalne bradavice (šiljasti kondilomi) mogu se ukloniti raznim metodama. Prekancerozne lezije vrata maternice uzrokovane HPV-om mogu se liječiti razaranjem zone promjena elektrodom u obliku omče, laserskom vaporizacijom, krioterapijom te konizacijom vrata maternice.
Prisustvo uzročnika nekih spolno prenosivih bolesti (hepatitis B i C, sfilis, HIV) utvrđuje se na temelju laboratorijske analize uzorka krvi. Nakon uzimanja male količine krvi, u laboratoriju se uzorak analizira na prisustvo specifičnih antitijela koje proizvodi organizam , i to je indirektni dokaz da je testirana osoba bila u kontaktu s uzročnicima.
Većina dijagnostičkih postupaka obavlja se u ginekološkoj ambulanti.
Spolno prenosive infekcije kao i promjene stanica grlića maternice danas je moguće uspješno i kvalitetno liječiti bilo konzervativnom terapijom (antibiotici, vaginalete i sl.), bilo manjim operativnim zahvatom. Ako ste, makar i jednom imali s partnerom odnošaj bez kondoma, terapija bi trebala obuhvatiti i njega.
Zdravim ženama koje nemaju ginekoloških tegoba i imaju uredan nalaz Papa testa, preporuča se da idu na redoviti ginekološki pregled i Papa test jednom godišnje. Mladim djevojkama savjetuje se da prvi ginekološki pregled svakako obave prije ili neposredno nakon stupanja u intimne odnose.
|
