Zdravlje.hr

Tražilica:

Utorak, 7. rujna 2010.

Djeca

Mladi

Studenti

Odrasli

Osobe starije dobi

Osobe s invaliditetom

Zdravstveni djelatnici

Nezarazne bolesti - Kronične nezarazne bolesti obilježava dugotrajni tijek, često su doživotne, mogu smanjiti kvalitetu života, dovesti do invalidnosti i prijevremene smrtnosti te značajno opterećuju zdravstvene fondove. Demografski trendovi s rastućim brojem starijih osoba i suvremeni način života obilježen mehanizacijom, automatizacijom radnih procesa i kompjuterizacijom, sa sve manje fizičkih opterećenja na radnom mjestu, sedentarni način života, izloženost stresu i po zdravlje štetne životne navike pridonijeli su posljednjih desetljeća značajnom porastu kroničnih nezaraznih bolesti. Na ovim stranicama možete naći informacije o kroničnim bolestima, te savjete za sprječavanje i rano otkrivanje najčešćih kroničnih bolesti.

Štitnjača - uloga i poremećaji

Štitnjača ili štitna žlijezda (lat. glandula thyreoidea) je neparna endokrina žlijezda koja svoje hormone, jodtironine, izlučuje izravno u krv. Odgovorna je za regulaciju metabolizma, kao i za proces normalnog rasta i sazrijevanja, što se očituje u mnogobrojnim biološkim učincima.

Štitnjača (lat. glandula thyroidea) je žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem (endokrina žlijezda), budući da svoje hormone koje proizvodi izlučuje izravno u krv. Sastoji se od dva režnja koja su međusobo spojena suženim dijelom, tako da ima oblik slova H. Smještena je u donjem dijelu vrata, ispred grkljana, neposredno ispod Adamove jabučice.

Funkcija štitne žlijezde regulirana je na razini «hipotalamus – hipofiza – štitnjača» na slijedeći način: hipotalamus lučenjem TRH ( eng. thyrotropin-releasing hormone) potiče hipofizu na stvaranje i otpuštanje TSH (eng. thyrotropin-stimulating hormone), koji potom potiče stvaranje hormona štitnjače, jodtironina. Jodtironini negativnom povratnom spregom koče oslobađanje TSH, dok na lučenje TRH ne djeluju izravno, već smanjuju osjetljivost odgovarajućih stanica hipofize na TRH . Od ukupne količine hormona štitnjače, 90% čini tiroksin ili T4, 10% trijodtironin ili T3, a manje od 1% čini reverzni trijodtironin ili rT3.

Jodtironini se proizvode i pohranjuju u obliku koloida (tireoglobulin) unutar folikula («mjehurića») u štitnoj žlijezdi, te se po potrebi otpuštaju u krvotok. Proizvodnja hormona je složen i stupnjevit proces koji obuhvaća (pojednostavljeno):
•preuzimanje joda iz krvi u stanice štitnjače;
•stvaranje posebne bjelančevine, tireoglobulina;
•jodifikacija tireoglobulina;
•proteoliza tireoglobulina i otpuštanje T3 i T4 u krv, gdje se vežu za proteine plazme (veći dio se veže za posebnu bjelančevinu TBG; eng. thyroxine-binding globulin), koji štite ove hormone od razgradnje i izlučivanja iz organizma, pa se tako mogu dugo zadržavati u cirkulaciji.

T4 se u potpunosti stvara u štitnjači, dok T3 i rT3 manjim dijelom nastaju u štitnjači, a većim dijelom pretvorbom iz T4 na periferiji. U normalnim uvjetima se oko 40% stvorenog T4 pretvara u T3, nešto manje u rT3, dok se oko 20% metabolizira na druge načine, primjerice jetrom, te se izluči putem žuči.

T3 je za oko četiri puta snažnijeg djelovanja od T4, što ga čini biološki najaktivnijim hormonom štitnjače. Njihova osnovna uloga je:

a) regulacija proizvodnje energije i topline tj. regulacija metabolizma: povećavaju bazalnu potrošnju kisika i stvaranje topline, povećavaju sintezu bjelančevina, povećavaju minutni volumen srca, ubrzavaju razgradnju kolesterola i smanjuju njegovu količinu u tijelu, povećavaju metaboličko odstranjivanje steroidnih hormona, vitamina B i mnogih lijekova.

b) regulacija rasta i sazrijevanja: potiču okoštavanje, rast kosti u dužinu, potiču stvaranje hormona rasta, sudjeluju u normalnom razvoju središnjeg živčanog sustava, te reguliraju stvaranje bjelančevina važnih za funkciju srca, mišića, jetre i živčanog sustava. Potiču budnost, žustrost, reagiranje na različite podražaje, osjet sluha, osjećaj gladi, pamćenje i sposobnost učenja. Primjerena razina ovih hormona omogućava normalan osjećajni život, uredne reproduktivne funkcije muškarca i žene, održavanje normalne trudnoće itd.

Poremećaji štitnjače
Dva osnovna poremećaja štitnjače su stanje prekomjernog stvaranja jodotironina (hipertireoza) i stanje njihovog nedovoljnog stvaranja (hipotireoza).

Poremećaji štitnjače mogu se klasificirati i obzirom na mjesto gdje je došlo do osnovnog poremećaja. Naime, ako je patološki proces u samoj štitnjači (s posljedičnom hipo- ili hipertireozom), govorimo o primarnom poremećaju štitnjače. Međutim, ukoliko je osnovni poremećaj u hipofizi (npr. adenom hipofize koji luči TSH) ili u hipotalamusu (s povećanim lučenjem TRH), porast hormona štitnjače je odraz sekundarnog odnosno tercijarnog poremećaja štitnjače.

Disfunkcija štitnjače najčešće je uzrokovana autoimunim procesima tijekom kojih se stvaraju određena protutijela:
O kod Graves-Basedowljeve bolesti stvaraju se protutijela koja prekomjerno stimuliraju štitnjaču na stvaranje i lučenje hormona (primarna hipertireoza),
O kod Hashimotovog tiroiditisa protutijela su usmjerena protiv određenog enzima koji sudjeluje u proizvodnji jodotironina (tiroidna peroksidaza, TPO) ili protiv tireoglobulina (Tg), te je riječ o primarnoj hipotireozi.

Primarnu hipertireozu mogu uzrokovati i solitarna ili multinodulrana guša.

Upalni procesi na štitnjači tijekom kojih se pojačano oslobađaju, uslijed razaranja tkiva (npr. kod subakutnog tiroiditisa), normalno stvorene zalihe hormona također daju kliničku sliku hipertireoze, iako se oni ne ubrajaju u hipertireozu u užem smislu. Za takva stanja se koristi naziv tireotoksikoza ("trovanje hormonima štitnjače").

Osim autoimunih procesa, hipotireozu mogu uzrokovati deficit joda u prehrani, terapija radioaktivnim jodom, vanjsko zračenje štitnjače. totalna ili subtotalna tiroidektomija, neki lijekovi (npr. litij) i dr.

31. siječnja 2006.

Uredili:
Goranka Petrović, dr. med.

Objavila: Goranka Petrović, dr. med.