U antičko doba sjemenke rogača su služile kao jedinica za mjeru kod vaganja zlata, jedna sjemenka = 1 karat (zrno rogača, grč. = keration). Naziv se rabi i danas za 0,18 gr. zlata (sjemenke rogača, bez obzira na veličinu i uvjete čuvanja, uvijek imaju jednaku masu od 0,18 grama).
Danas se rogač uzgaja u najtoplijim dijelovima Sredozemlja a kod nas uz obalu. Otok Šolta je posebno poznata po njemu gdje postoji mjesto imenom Rogač. Uzgajaju ga i u Indiji, Argentini i Brazilu.
Izgled:listovi su kožasti, zeleni; cvjetovi su jednospolni-muški u malim resama, ženski na kratkim cvjetnim stapkama. Plod je do 20 cm duga mahuna, zelene boje dok ne sazri. Nakon berbe počinje mijenjati boju koja na koncu postaje tamno smeđa. U plodu je četiri do deset sjemenki u nizu, slatkog je okusa i spužvaste konzistencije. Cvate u prosincu, a mahune sazrijevaju koncem ljeta. Upotrebljavaju se osušeni, zreli plodovi iz kojih se dobivaju tri glavna komercijalna proizvoda: EKSTRAKT rogača iz osušenog ploda (prženog ili neprženog), BRAŠNO rogača iz pulpe cijelog ploda i karuba GUMA iz endosperma sjemena. Glavni proizvođači rogača su zemlje južne Europe Grčka, Španjolska, Italija i sl.
Sastav: mahune sadrže 30 – 70% (najčešće 40-50%) šećera koji se sastoje od saharoze (do 26% u pulpi), fruktoze (13%), ksiloze, maltoze i glukoze i dr.; proteine, aminokiseline (alanin, valin, prolin i dr), galičnu kiselinu, škrob, abscisinsku kiselinu (fitohormon koji pospješuje jesensko opadanje lišća i osigurava zimsko mirovanje pupova / inhibitor rasta biljaka) i dr. Sjeme sadrži proteine, masnoće (uglavnom oleinsku, linoleinsku i palmitinsku kiselinu, tanine, gume (galaktomanan)i dr.
Ljekovito djelovanje: tanini rogača djeluju inhibitorno na probavne enzime; inaktivira coli bakterije i istovremeno podupire vrlo dobar sastav crijevnih bakterija. Općenito djeluje umirujuće na želučanu i crijevnu sluznicu. Zato se koristi za ublažavanje mučnina i proljeva.
Bogat je izvor vitamina i minerala (naročito kalcija), kao i nekih elemenata u tragovima. Novija istraživanja: pokusni štakori hranjeni s 15% karuba gume 2-6 tjedana izgubili su na težini u odnosu na kontrolnu grupu a istovremeno je došlo do smanjenja razine glukoze u krvi, kolesterola u plazmi, te inzulina. Proizlazi da bi se karuba guma mogla primjenjivati kao dodatak hrani kod oboljelih od šećerne bolesti.
Uporaba: plod rogača ljudi jedu tisućljećima. Kao životinjska hrana se koristi i pretežano za konje i svinj. Za jelo se koristi sušen intaktan, i najčešće mljeven, a u ljekovite svrhe i kao čaj.
Hrana
Danas je brašno popularno u hrani za posebne potrebe i tzv. «zdravoj hrani» i kao supstitut za kakao. U tu svrhu koriste se pržene mahune. Ekstrakt rogača upotrebljava se kao aroma u proizvodnji široke palete proizvoda (alkoholna i bezalkoholna pića, smrznuti mliječni proizvodi, bomboni, pekarski proizvodi, pudinzi, mesni proizvodi, mješavine začina, voćni proizvodi i dr). Rogač je i prehrambeni aditiv (E 410), koji se kao zgušnjivač i stabilizator koristi u recepturama raznih prehrambenih proizvoda.
Hrana s posebnom namjenom
Samljeveni plodovi rogača dodaju se u razne čajeve protiv kašlja i za zaustavljanje proljeva, ali i u preparate za mršavljenje, «energetske» pločice, te surogatima čokolade i kave.
Rogač u pučkoj medicini
Dobro je sredstvo kod dišnih i probavnih tegoba, naročito dijareje, pri čemu je nužno ukloniti sjemenke. Samo brašno rogača se koristi protiv dijareje kod beba i male djece. A ekstrakt dobiven nakon kuhanja kod katarnih infekcija.
Komercijalni proizvodi: pržene i nepržene sušene mahune; sirup; ekstrakt
Mjere opreza
Rogač je vrlo siguran i niti jedan njegov oblik nije štetan za zdravlje ljudi. Iznimke postoje, ali su mnogo rjeđe nego kod većine sličnih proizvoda. Zabilježeni su rijetki slučajevi alergijskih reakcija na brašno rogača kod beba i u nekoliko slučajeva kod radnika koji su radili s velikim količinama brašna rogača.
|
Ova biljka spada u porodicu Leguminosae. Drvo joj je široke krošnje i do 15 m visoko a potječe iz istočnog Sredozemlja. Najvjerojatnije je upravo rogač bila hrana iz biblijskih vremena, za koju se smatra da se njome hranio Ivan Krstitelj. Zato se i plod rogača naziva "Kruhom Svetog Ivana".